Moja svaštarenja
ish
Blog
srijeda, travanj 14, 2010



Dugo nisam pisao. Uletio sam u kolotecinu svakodnevnice koja mi je pojela vrijeme za mene, odnosno vrijeme za pisanje. Okrenut sam poslu, obitelji i svakodnevnim obvezatnim sitnicama. Pokusao sam malo «apgrejdati» karijeru i drago mi je da mi se to izjalovilo, jer bih sada imao jos manje vremena, a to vrijeme koje si dugujemo tesko mozemo nadoknaditi, a jos teze naplatiti. 


 
Malo je toga u materijalnom, a puno ulazemo bas u tom smjeru, zapravo - skoro sve. Zasto je to tako? Mozda Svemir uistinu ima faze i mi se nalazimo u nekrofilskom stadiju, ali nekako sam blize razmisljanju da se ponovno radi samo o Covjeku, a da ostatak planete i svemira funkcionira u savrsenom skladu. 


 
Steta je sto toliku energiju ulazemo u razvoj pomagala ili da se tocnije izrazim – odmagala, a toliko malo u razvoj nas samih. No nama treba tehnologija i sve te silne znanstvene spoznaje! Zar ne? Ili? Zasto nam zapravo treba? Sto smo zapravo dobili, a sto smo zapravo izgubili? Medicina je recimo napravila cuda i tesko je zamisliti kako bi svijet izgledao bez medicine. No ako ipak probamo zamisliti kako bi svijet izgledao bez moderne medicine, nekako se namece misao da bi mozda izgledao bolje. Kako je danas sve industrija, pa i medicina, a pogotovo farmacija, namece se pitanje da li nas i u kojoj mjeri medicina uopce stiti i lijeci, a u kojoj mjeri nas iskoristava i radi od nas ovisnike. Meni se cini da nas u velikoj mjeri iskoristava, kao i ostatak sustava koji je osmisljen da nas cijedi i slabi, a ne da nas jaca. Bez tehnoloskih pomagala malo tko danas moze zamisliti normalan zivot, a cini se da se taj normalan zivot nalazi upravo tu negdje iznad, odnosno iza faze pomagala. 


 
Zanimljivo je spomenuti kako nitko od nas ne bi znao sam sklepati neko slozenije tehnoloske dostignuce od recimo tranzistora, a i takve znalce bi tesko nasli.  


 
Nekolicina nas je upucena u tajne prezivljavanja u prirodi iako smo zapravo stvoreni da u njoj zivimo. Priroda je krcata i hranom i lijekovima, ali mi to vise ne znamo. Divlja zivotinja od rodjenja uci  kako zivjeti u prirodi, a mi danas ucimo kako prezivjeti u umjetnom svijetu kojeg smo stvorili, a o suzivotu s prirodom malo znamo. Nekako smo si nametnuli imperativ da tu prirodu «pobjedimo» i zatremo. Zapravo nismo bas normalni, ali sustav nista ne cini da nas ozdravi i osvijesti. Nekako smo previse vazni i umisljeni da bi mogli cijeniti nesto sto postoji. Ljudi puno vise cijene stvari koje vise ne postoje i onda od toga rade znanost. Mrtav slikar, pisac ili glazbenik je daleko cjenjeniji nego ziv umjetnik, pa valjda tako gledamo i na prirodu. Pocet cemo je cijeniti kad je ne bude. Pitanje je samo koliko cemo tada mi biti mi. 



ish @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
28027
Index.hr
Nema zapisa.